Nakon
Trincomalee, svi su otisli a Juana I ja smo odlucile da vidimo jos nesto pre
nego se vratimo za Kolombo. Kada je vec sef odlucio da nam da Slobodan dan
zasto da ga ne iskoristimo u razgledanju 150 Buda…J
Muka je
to,putovati obicnim autobusom…cak iako imate mesta da sednete, opet je veoma
vruce, bugarska klima zvana promaja je pozeljna…posle 3h klackanja za put koji
bi trebalo realno jedno sat vremena, stigle smo u Dambullu. Na nase
iznenadjenje, tamo tuk tukovi nemaju metar taxi, tako da morate da pregovarate.
Ali kako da pregovarate kada vozaci ne znaju glavna mesta u gradu? Pokusale smo
sve vrste Sinhala engleskog, ali nismo uspele da objasnimo da zelimo da idemo
na pijacu zacina I povrca. Dobro, znali su gde je Pecina. J nas dve u sorcevima, jer je bilo
nesnosno vruce, sa velikim torbama ulazimo u objekat I vidimo… veliki jezik…to
je bio moj prvi utisak! Dalje necu komentarisati…
Trazile smo
recepciju da ostavimo stvari I kupimo karte; covek kaze cena karte za strance
je Rs1,500, mi smo naravno pokusale da oprobamo sarm I pregovaracke sposobnosti…krenule
so da objasnjavamo kako nismo stranci, vec imamo boravisnu vizu…on je cvrsto
odlucio, I rekao da je cena ista za sve… Ajde,kad se mora mora se…platile
smo-kad na karti velikim slovima pise- Karta za Strance…ha! ( domaci ovde
placaju Rs 100, cak imaju I drugi put kojim se lakse dolazi do pecina J )
Ajde da
ostavimo torbe da ne vucemo…ljubazno zamolimo, da li biste mogli da nam
pricuvate torbe…kaze on Rs 300…za stab re rs 300? Ionako bi samo sedeo tu I gledao
u prazno…ma nema sanse…kaze on, u redu velika Rs 100, mala Rs 50…I mi pocnemo
da se smejemo I tek da izustimo ok…a on kaze u redu, obe torbe za 100….hahahaha
e to su pregovaracke sposobnosti…covek je pobedio!
E sad, mi
smo videle jezik I statuu Bude I mislile so to je to…nismo ni znale sta nas
ceka…kad ono, 20 min uzbrdo…stepenice…po najvecoj vrucini…iako je bilo
oblacno-nije moglo da se dise…e sad na pocetku stepenica smo htele da se izujemo
I ostavimo patike…iz postovanja…al sva sreca pa smo videle da neko ko silazi
ima papuce…I ajde kao ostacemo obuvene…Ako se to zove intuicija- onda mi je
drago sto sam zensko…jer bi osurile noge samo tako…
E sad
penjemo se mi, I tako usput nailazimo na brdo prodavaca suvenira,majica, I drugih
neophodnih must have…I sad Juana nesrecna mora da pogleda sve djindjuve I ukrase,
I onda krece prenemaganje…akd pitate za cenu I oni kazu previse…ti kazes nista
onda, neceo kupovati…oni navale,a odakle ste Madam…I to je blagi prelaz,da bi
vam odmah nakon toga ponudili drugu cenu…
A onda smo
naisle na majmune…toliko majmuna divljih a opet plemenitih…kradu ljudima hranu I
ne boje se ni cega… ali u slobodno vreme, vole da se treba, ceskaju I uzivaju
jedan u drugom…
(izuvanje samo Rs 20, ako imate crvene cizme onda je besplatno...nazalost, samo starke...:) )
Sto se tice same pecine, ja nisam nesto bila odusevljena…Priroda
je stvarno divna, okolo se vidi ceo predeo, cak u podnozju ima I dzungli. Ali
sam hram se sastoji od 5 pecina, prepune statua Buda. Mi da bismo nesto naucile
smo “iznajmile” vodica, kome je engleski bio toliko los da je vec u startu bilo
neprijatno. Pored toga,on je krenuo svoju standardnu pricu….ja cu pokusati da
prepricam sta je on nama dao od bitnih informacija, U prvoj pecini se nalazi
Buda u lezecem polozaju (statua je dugacka 15m) sa poluzatvorenim ocima, predstavlja
umirajuceg Budu koji nece imati vise reinkarnacija. Buda je imao oko 150
reinkarnacija, prvo je poceo od zivotinja da bi se onda pojavljivao I u
ljudskom obliku, e tu je bio iz sirmasnih krajeva I iz bogatih, pa I iz
kraljevskih…Stopala su mu spojena, e sad tu ima neka caka sa stopalima koju
nisam razumela…dalje, stopala su mu prekrivena lotosovim cvetovima, jer kada se
rodio, po legendi, napravio je prvih sedam koraka na 7 lotusovih cvetova.
Tu je bila
smesna situacija, jer smo nas dve pocele da postavljamo pitanja, pa zasto, pa
kako…kad ce doci sledeci Buda, kako se znalo da je on Taj, da bi on rekao: “Madam,
read books.” Hahah,e neka me je spustio covek…kaze, I ja citam knjige…al ne
znam odgovor…od tog trenutka, moja zelja da nesto naucim od coveka se ugasila…
Dalje smo
nastavili u druge pecine, cudno je to…pecina sa 1 50 statua Bude, sve malo
drugacije, a opet sve veoma slicne. Smeju da se slikaju, ali bez ljudi na
slikama; I ne sme se okretati ledja statuama. Ali to je prakticno nemoguce, jer
je prostorija ovalna, kako god se okrenete,okrecete nekome ledja.:) Jod jedna
zanimljiva stvar je da postoji jedna rupa u plafonu pecine iz koje kaplje voda;
kazu da voda kaplje I u periodu suse, I oni je smatraju svetom vodom(navodno isceljuje). Skupljaju
je u nekom cupu ceo dan, nakon cega se koristi kao sveta voda u obredima.
Nas vodic
kaze da je Buda imao 40 zuba, crne lokne I da je bio zlatan, I da je bio visok
6 stopa, sto je 180 cm, sto znaci da je bio 8 cm nizi od mene…J
Uglavnom u
ovim pecinama se skrivao oko 15 godina Valagambahu,vladar Anaradapure, koji je bio grad
prestonica u to vreme. Nakon sto je ponovo uspostavio vlast, hteo je da se
oduzi monasima koji su ga skrivali I pretvorio je pecine u hram (1 vek pre nove
ere). Pored ovih 5, smatra se da postoji jos oko 80 pecina, koje monasi koriste
za molitve I izolaciju.
Ukupno ima
153 statue Bude, kao I 3 statue srilankanskih kraljeva I 4 statue bogova.
(Hindu bogova, jer su se obicno srilankanski kraljevi zenili indijskim
princezama da bi uspotavili bolje odnose, samim tim se I vidi uticaj zena- u
Budistickom hramu- Hindu bogovi. Nema sta jedna zena ne moze…J )
Zahvalile
smo se vodicu, gore nije mogao da nas sprovede. Sad cu morati da pocnem da
citam knjige. Inace, moj plan vec duze vreme je da pocnem da citam knjige o
Budizmu, ali kada god se nakanim, odem u knjizaru I vidim da se knjige o Budi
zovu “Budizam za dummies” ili “ najjednostavniji nacin da savladate budizam”
nesto mi se ne da. Kao da u startu citaoci nemaju priliku da se pokazu J
Ostatak
kompleksa hrama- velika zlatna statua Bude I gomila ucenika koji mu prinose
lotosovo cvece. Inace, sledbenici su u prirodnoj velicini, celavi I u
narandzastim haljinama. Mogu misliti kako nocu neko da prodje tuda moze da dobije
srcani udar.
Gladne I izmorene,
nasle smo put do dobrog lokalnog restorana je pojele tanjir “fried rice”- za
promenu! J




No comments:
Post a Comment